Mucanje
Fluentan govor je savršeno funkcionisanje fiziološkog, psihološkog i sociološkog faktora koji međusobno sinhronizovano deluju, bilo kakva disfunkcija ovih faktora dovodi do patološkog stanja.
Mucanje je poremećaj fluentnosti u trenutku pokušavanja izgovaranja određenih reči i glasova, posebno u govornim situacijama koje za govornika predstavljaju izazov. Mucanje predstavlja multidimenzionalni problem kako u dijagnostici tako I u terapiji.
Terapija mucanja obuhvata logopedske tehnike, psihološku desenzitizaciju i socijalizaciju. Bez sveobuhvatnog pristupa nema ni značajnog poboljšanja.
Terapija mucanja podrazumeva sistem mera i postupaka koji se primenjuju radi otklanjanja ili redukovanja mucanja i oslobadjanja sposobnosti za komunikaciju. Savremena logopedska terapija usmerena je na osobu koja muca i njenu životnu sredinu, a ne isključivo na mucanje. Ciljevi i metode individualno se prilagođavaju uzrastu, neurofiziološkom kapacitetu, intelektualnim sposobnostima i psihološkim karakteristikama osobe kao i stepenu težine mucanja.
Obuhvata uzročne i provocirajuće faktore, kao i uslove koji održavaju, odnosno inteziviraju mucanje.
Sa logopedom se prolazi se kroz tri faze. Prva faza je sistematsko oblikovanje fluentnog govornog ponašanja u terapijskim situacijama. Druga faza je generalizacija efekata tretmana kroz svakodnevne govorne situacije. I treća faza je stabilizacija i održavanje efekata terapije.
