Logopedska dijagnostika

Logopedska dijagnostika  procenjuje kvalitete ličnosti, određujući  nivo njihove zrelosti u odnosu na uzrast, zahteve socijalnog polja kao i očekivane mogućnosti ličnosti u socijalnom polju.

Logopedski dijagnostički postupak obavlja se sledećim redom:  procena organizovanosti psihomotorike, procena dominacije hemisfera i lateralizovanost pokreta, gnostičke i praksičke organizovanosti, procena razvoja govora i jezika, saznajne organizovanosti i motivacije ličnosti.

Dijagnostika se sprovodi kroz logopedski intervju, odnosno uzimanje anamnestičkih ili heteroanamnestičkih podataka. Logoped dalje određuje vrstu, stepen, uzroke i posledice govorno-jezičkih poremećaja, odnosno kvantitet i kvalitet kominikacije sa okolinom.

Logopedska dijagnostika predstavlja osnov za planiranje tretmana, u cilju postavljanja podsticajnih, habilitacionih i rehabilitacionih programa radi ostvarivanja maksimalno mogućeg nivoa govorno-jezičke komunikacije.

Logopedska terapija

Logopedska terapija podrazumeva odvikavanje od loših govornih navika i sticanje pravilnih govorno – jezičkih modela.

Loše govorne navike predstavljaju stečeno i stalnim ponavljanjem automatizovano pogrešno govorno ponašanje.

Logopedske vežbe obuhvataju: govorne predvežbe, osnovne govorne vežbe, vežbe automatizacije nove veštine i stvaranje novih govornih navika. Prema tome, odvikavanje od loših i učenje novih pravilnih govornih navika treba shvatiti kao jedinstven proces, tokom koga odvikavanje zahteva znatno više vremena, truda i obostranog zalaganja, kako logopeda, tako i subjekta koji dolazi na terapiju.